Hrvatska kao energetsko čvorište - što to znači za naše poduzetnike?

Foto: HTV / HRT

Danas je Dom naroda Parlamenta Federacije BiH izglasao zakon o Južnoj plinskoj interkonekciji BiH - Republika Hrvatska. Sporazum između dviju država potpisuje se krajem travnja u Dubrovniku, u okviru Summita Inicijative triju mora.

Za Hrvatsku je ovo više nego samo infrastrukturni projekt, ono štoviše predstavlja stratešku poziciju. 

Evo i konkretnih pozitivnih učinaka za hrvatsko gospodarstvo, pored benefita energetske diverzifikacije za BiH da nakon pedeset godina više ne ovise o ruskom plinu koji je dolazio preko Turskog toka:

1. Izravna investicija i graditeljstvo

Hrvatski dio plinovoda obuhvaća 74 km trase od Splita do granice s BiH, a procijenjena vrijednost investicije iznosi oko 170 milijuna eura, u nadležnosti Plinacra. To znači direktno angažiranje hrvatskih građevinskih, inženjerskih i opskrbnih tvrtki, posebno u Dalmaciji.

2. Prihodi od tranzita plina

Projekt će rezultirati povećanjem tranzita prirodnog plina kroz Republiku Hrvatsku Plinacro, što Plinacru i državi donosi dugoročne tarife i prihode od transporta.

3. LNG terminal Krk kao čvorište

Projekt osigurava diverzifikaciju pravaca i izvora opskrbe putem LNG terminala na otoku Krku, budućeg Jonsko-jadranskog plinovoda te ostalih dobavnih pravaca koji idu preko Republike Hrvatske. Plinacro Hrvatska se time pozicionira kao regionalni energetski hub za čitavi zapadni Balkan.

4. Strateški i geopolitički kapital

Ministar Šušnjar naglasio je da je ozbiljnost Hrvatske pokazana ishodovanjem svih dozvola i spremnošću za početak gradnje. To jača poziciju Hrvatske kao pouzdanog partnera SAD-u i EU-u u energetskoj sigurnosti regije.

5. Infrastruktura spremna za budućnost

Novi plinovod graditi će se tako da podržava transport vodika, biometana i CO2, što znači dugoročnu relevantnost i za zelenu tranziciju.

6. Šire gospodarsko povezivanje

Projekt otvara prostor za snažnije gospodarsko povezivanje i veću energetsku sigurnost regije. Za hrvatske poduzetnike to znači lakši nastup na tržištu BiH koje dobiva plin i industrijsku infrastrukturu.

Plinacro gradi 74 kilometra plinovoda od Splita do granice s BiH, investicija vrijedna oko 170 milijuna eura. Sve dozvole su ishodovane i Hrvatska je, prema riječima ministra gospodarstva Republike Hrvatske Ante Šušnjare, spremna krenuti odmah. 

Što to konkretno donosi?

Građevinski i inženjerski sektor u Dalmaciji dobiva ovime veliki projekt s jasnim rokovima i jasnim naručiteljem. Naime, LNG terminal na Krku prestaje biti samo potencijal i postaje stvarno regionalno energetsko čvorište, sa svom logistikom, uslugama i poslovnim prilikama koje to nosi. Hrvatska dugoročno ubire prihode od tranzita plina prema cijelom zapadnom Balkanu, što Plinacru i državi osigurava stabilne prihode od transportnih tarifa. Plinovod se projektira s podrškom za transport vodika, biometana i CO2, što znači da je ovo investicija s vijekom koji nadilazi sadašnju energetsku fazu i otvara prostor za zelenu tranziciju. Bosanskohercegovačko tržište, koje sada dobiva plin i industrijsku infrastrukturu, otvara se za hrvatske tvrtke na način koji do sada nije bio moguć. Na koncu, Hrvatska se pozicionira kao regionalni energetski hub za cijeli zapadni Balkan, što je geopolitički i gospodarski kapital s dugoročnim učincima.

Iza svega stoji i američki privatni investitor AAFS, što je potvrda da Hrvatska i Bosna i Hercegovina zajedno čine konkretan iskorak prema Zapadu, dok se energetska ovisnost regije o Rusiji i ruskom plinu sustavno smanjuje.

Međutim, do ovoga se nije došlo tako lako. Naime, ovaj projekt ima svoju pozadinsku priču. Još 2024. godine američki pomoćnik državnog tajnika James O'Brien, iz tadašnje Bidenove administracije koja je favorizirala BH Gas i sjedište u Sarajevu, javno je optužio Dragana Čovića da blokira projekt jer je tražio da sjedište operatora plinovoda bude u Mostaru, a ne u Sarajevu. Tvrdio je da Čović želi zamijeniti etabliranu tvrtku BH Gas novom tvrtkom pod svojom kontrolom. Čović je odgovorio jasno: u upravi BH Gasa nije bio zaposlen ni jedan Hrvat, a radi se o kritičnoj infrastrukturi. Tom tvrtkom ne može upravljati netko bez ijednog Hrvata u upravi ili nadzornom odboru. 

Dvije godine kasnije, slika je potpuno drugačija. Naime, Trumpu i njegovoj administraciji je Južna plinska interkonekcija od prioritetnog značaja, pa je učinila zaokret koji odgovara i Hrvatima i Bošnjacima u BiH. Potpredsjednik AAFS-a Jesse Binnall ustvrdio je da je Južna intrerkonekcija “među prioritetima administracije Donalda Trumpa”. Cilj je naime osloboditi BiH od ovisnosti o ruskom plinu koji je dosad dolazio Turskim tokom, a ubuduće će plinovod od Splita prema jugu, na koji bi se spojila BiH, biti dio Jadransko-jonskog plinovoda (IAP) dužine 510 km, kapaciteta 5 milijardi kubičnih metara godišnje. Doduše, projekt je još uvijek u pripremnoj fazi, no po završetku bi povezao Hrvatsku, a preko Južne interkonekcije i BiH, sa Crnom Gorom i Albanijom gdje bi se spojio Transjadranskim plinovodom (TAP). TAP ima kapacitet od oko deset milijardi kubnih metara godišnje i dovodi plin iz Azerbajdžana do Italije.

Projekt je dvije godine kasnije pod američkom administracijom deblokiran, ulazi američki privatni investitor AAFS, a sporazum se potpisuje u Dubrovniku krajem travnja na Summitu Inicijative triju mora. Ovaj je projekt rješenje koje pomiruje i hrvatsku i bošnjačku stranu u zajedničkom gospodarskom interesu. 

“Naš je cilj osigurati energetsku stabilnost BiH. To će biti poticaj i za brojne druge investitore”, kazao je predsjednik AAFS-a Joseph Flynn. 

Autorica: Anita-Slavica Prka Đurašić